
Na livadi čopor
Tri mjeseca ljeta provela sam s koferom dimenzija 40×23×55cm.
Značajna je to razlika u odnosu na sve prethodne godine u kojima sam gdjegod pođem sa sobom vukljala koferčinu tešku minimum dvadesetpet kila.
Više ->


Otočki dnevnici, Korčula ‘23, adio
Dan poslije, na Vrnik je stigao i najbolji tenisač svih vremena.
Nikola često kaže da misli da mu mater više voli tog čovjeka nego brata i njega.
Ne može mater više voljet tuđe od svoga, moj Niko!
Više ->

Otočki dnevnici, Korčula ‘23, nazire se kraj
Da mi je netko pričao da ću doći na nenaseljen otok na kojem će me po silasku s broda dočekati jeleni lopatari, koji ljudima jedu iz ruke štogod ta ruka ponudi, dala bih tom nekom bijelu košuljicu koja se na leđima kopča.
Međutim, dogodilo se.
Više ->

Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dani su bez broja
Sinoć smo nakon cjelodnevnog istraživanja Korčule sjeli na večeru. Kod Ante.
Hrana je nikakva, ali je Ante krasan, pa mu ništa ne možemo zamjeriti.
Ante ima sestru. Ona s mužem proizvodi maslinovo ulje. Dobili su za njega neko bitno “odlikovanje” Europske Unije.
Objasnila bih podrobnije o čemu je tu točno riječ, sve nam je ispričao Ante, ali je pošip opet bio vrhunski kreator rupa u memoriji.
Više ->

Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dan ne znam koji
Prolaze dani.
Nemam kad pisati.
Nemam kad pisati jer nemam kad misliti.
A ne mislim jer od onog sjedenja na klupici nisam bila sama.
N. i ja vazda smo zajedno.
On često govori. Ne priča samo kad vozi.
Onda pričam ja. Za trista metara desno, sad pet kilometara ravno, pa ćemo lijevo.
Više ->

Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dan drugi
Probudila sam se u Veloj Luci.
Kad dobiješ popizd, idi na Proizd. - rekao je Nikola na uranak.
Prije Proizda, on je otišao na doručak, a ja u crkvu.
Crkva mi je bila jedna klupica ispred osnovne škole. Ispred nje je more.
Sjedila sam u tišini cca 45 minuta.
Nisam mislila ništa. Samo sam gledala i sjedila.
Kao Mujo u onom vicu.
Više ->

Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dan prvi, II. dio
Kako dođeš do Mostara, tako u pozadini počinje mirisati mediteran - rekao je N.
Ja ništa nisam rekla.
Gledala sam u Neretvu i divila joj se.

Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dan prvi, I. dio
Dragi dnevniče!
Krenuli smo obali.
N. je inzistirao da joj dođemo kroz Bosnu.
Ja sam se nekoliko dana unazad kroz istu tu Bosnu vratila iz Splitsko-dalmatinske županije i nije mi bilo do ponovnog jahanja po krivinama i sporim kamionima.
Više ->

Otočki dnevnici, Mljet ‘22, dan peti
Dragi dnevniče!
Vratili smo se s Mljeta.
I iz Dubrovnika.
Posljednji dan u Dubrovniku ti nisam prepričala dok smo bili tamo.
I jako mi je teško pisati o njemu sada kad smo se vratili.

Otočki dnevnici, Mljet ‘22, dan četvrti
Dragi dnevniče!
Nikola se danas na jaja ne žali.
Hvalim te bože!
Samo se žalim ja na svoje jajnike.
Drugi dan mi je vazda najbolniji.

Otočki dnevnici, Mljet ‘22, dan treći
Dragi dnevniče!
DANAS NISMO VOZILI BICIKLE!
Evo je 1 i 30 poslije ponoći.
Nikola spava od jedanaest.
Meni večeras stiglo jednomjesečno žensko čišćenje, pa me boli. Zato i ne spavam.
Čujem more tu ispred kuće kako udara.

Otočki dnevnici, Mljet ‘22, dan drugi
Dragi dnevniče!
Jutros se probudim, sjednem doručkovat, osjetim strašnu nelagodu. Sve nešto peče.
Ustanem pogledat na šta sam sjela.
Na ništa nego na stolicu.
Dođem pred ogledalo, okrenem mu leđa,
kad vidim, dupe mi se osulo ko bebi od pelena.

Otočki dnevnici, Mljet ‘22, dan prvi
Dragi dnevniče!
Iz Crne Gore, došli smo na Mljet.
Oboma nam je prvi put.
Ne taj prvi put.
Nego, prvi put na Mljetu.