Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dan ne znam koji

Prolaze dani.
Nemam kad pisati.

Nemam kad pisati jer nemam kad misliti.
A ne mislim jer od onog sjedenja na klupici nisam bila sama.

N. i ja vazda smo zajedno.
On često govori. Ne priča samo kad vozi.
Onda pričam ja. Za trista metara desno, sad pet kilometara ravno, pa ćemo lijevo.

Nije to nikakva priča zapravo, samo ponavljam ono što umilni glasovi tekovina novog doba govore.
…

Prolaze dani.
Rekla bih ti koji nam je ovdje.
A ne znam.
Ima onaj film u kojem Bill Murray svakog dana iznova proživljava jedno te isto.
Nama su ga preveli kao “Dan mrmota”.

E takav je meni ovaj otočki život.
Već trećeg jutra ovdje vidiš repeticiju.
Tko gdje sjedi, šta pije i u koje vrijeme.
U podne sunce upekne pa sve utihne, s jutarnjih se kava ode kućama.

Pa navečer plejada istih likova opet izađe na svoja ista mjesta.
I tako svakog dana.
U krug i u nedogled.

Ima jedna babica, oko devet izjutra je obavezno na kavi i čašici soka.
Pokraj nje je deda, muž joj.
Izgledaju ki da su brat i sestra iz jednog jajeta.
Piju kavu i žuti sok i ona ga obavezno desetak puta u pet minuta pita “ oš još popit? čuješ li, triba li ti još? “

Tu se muva i jedan sa friško u zift crno ofrabranom kosom. Na listu lijeve noge ima jin-jang tetovažu. Razlivenu i zelenkastu.
Kao što izgledaju one JNA na preživjelim ramenima.
Na vratu mu je debela zlatna ogrlica, on je mršav i koščat. Uvijek picnut.
Navečer obavezno šeta u bijelom sakou.

I mi živimo repeticiju.

Budimo se rano i spavamo loše.
Od zore do sutona istražujemo otoke.
Navečer se skljokamo kao kokoši, pa se tijekom noći prevrćemo jedno preko drugog hvatajući bocu s vodom.
To nam je od previše svakodnevnog alhokola.

Od njega u sekundi kljokneš, a onda dehidriran isprekidano spavaš.
Ali ne bunimo se. Bilo bi nam žalije biti na izvoru pošipa, a piti sok. Ne daj bože.

Sok pijemo samo rano ujutro.
Cijeđeni od naranče i kavu. Kod Ante.
Tamo Nikola i doručkuje.

Ja za to vrijeme pijem kavu, nerijetko joj dodam i pjenušavo vino.
I šutim i gledam u ljude.
Nikad meni doručak nije bio najvažniji obrok.

Mene hrani tihovanje.