Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dani su bez broja

Sinoć smo nakon cjelodnevnog istraživanja Korčule sjeli na večeru. Kod Ante.
Hrana je nikakva, ali je Ante krasan, pa mu ništa ne možemo zamjeriti.

Ante ima sestru. Ona s mužem proizvodi maslinovo ulje. Dobili su za njega neko bitno “odlikovanje” Europske Unije.

Objasnila bih podrobnije o čemu je tu točno riječ, sve nam je ispričao Ante, ali je pošip opet bio vrhunski kreator rupa u memoriji.
Slabo se sjećam priče te večeri, ali se ljudi koje smo vidjeli sjećam čisto koliko je i more iz kojeg Nikola uglavnom po cijeli dan ne izlazi.

Dakle kristalno.

Uz plejadu naših “Dan mrmota” likova, sinoć sam zapazila i “novog”. 
Vidi kako je karakteran ovaj tip u lanenoj košulji, kažem Nikoli. Izgleda skroz filmski.

Pa to ti je onaj jedini golać sa Proizda, kaže N.
E šteta što ga tamo nisam bolje pogledala!

…

Dan smo proveli vozeći se od mjesta do mjesta. Obilazili smo vinarije, gledali gdje se rađaju autohtone vinske sorte. Kasnije je N. skakao sa stijena po raznim uvalama, ja sam čitala.

Na putu do jedne, dok je Nikola parkirao i prevrtao oba svoja oka za 360 zbog mog “pazi, pazi molim te, polako, strmo je”, ugledala sam čovjeka u crnim gaćama i crvenoj majici i doživjela ushićenje jednako onom koje je osjetio moj prijatelj Saša kad se jednom našao u liftu sa Lepom Brenom.
Niko, Niko, znaš li ti tko je to?
Otkud znam, rekao je nezainteresirano kao i ja za onog njegovog Crnogorca iz plićaka.

To je najpametniji čovjek!

Odrasla sam gledajući s mamom i tatom njegove emisije. Ali te teme nikad nisu mogli podržati dnevni termini, pa sam ostajala budna do kasno da ih gledam. Mislim da su išle petkom. Možda subotom, ne sjećam se više. Mama ga je obožavala.

Pa koje su to teme, pitao je Nikola.
Sa ruba znanosti, to te svakako ne bi zanimalo sad.
…

Nikola je ronio. Ja sam čitala makedonsku autoricu Rumenu Bužarovsku.
Čitala sam ju sporo i dozirala po malo iz straha da ću brzo doći do kraja.
Svakih nekoliko stranica pogled sam dizala ka hladovini u kojoj je sjedio “najpametniji čovjek”.

Ne s ciljem da mu zavirujem u torzo, glavu ili crne gaće. Gledala sam kako sjedi ispod borovine i pokušavala se sjetiti kako je izgledao život u kojem ga kao djevojčica u sitne sate čekam da se pojavi na TV ekranu, sa oba roditelja na istom kauču.
Bezbrižno, sigurno i zaštićeno.

Zaključila sam.

I otišla u obliku zvijezde leći na površinu mora.