Otočki dnevnici, Mljet ‘22, dan peti

Dragi dnevniče!

Vratili smo se s Mljeta.
I iz Dubrovnika.
Posljednji dan u Dubrovniku ti nisam prepričala dok smo bili tamo.
I jako mi je teško pisati o njemu sada kad smo se vratili.

Znam ja šta smo radili, ali kad se izmjestiš iz te realnosti i vratiš se u svoju rutinu,
kao da automatski zaboraviš kako izgleda neopterećeni svijet u kojem si bio jučer.

Obuzela me ova “energija malog qurtza” čim smo sletili.

Ipak, pokušat ću se vratiti u tamošnju golu sebe.

Pišem ti o posljednjem danu u Dubrovniku dok sjedim u kafani u Skadarliji.
Ostavila sam mašinu da pere mljetski veš, otišla na Monin event.
Došla u kafanu na after.
Veš ću raširiti kad se vratim, iako će se do tada sav pogužvati od stajanja u mašini.
Jebešga!
Bolje biti u kafani, nego u mašini.

Jučer ujutro, probudili smo se u Dubrovniku. Oboje prije sedam.
Nerazbuđeni se spustili na plažu.
Plaža su stijene.
Idealno. Sve što volimo.
Bilo je sedam sati.
Sunce u to doba miluje.
Grije, a ne prži.

Na stijenama Nikola, jedan deda, dvije babe i ja treća.

Odjednom, jedna babica skine haljinu sa sebe. Ostane gola ki od majke rođena.
I takva zapliva.
Inspirirala me da se i ja do pupka skinem.
Računam da dedi neće smetati.
Nikola je navikao.
Plivamo.
Gledamo tamo kako je divno goloj babici.
Pa u moru skinemo gaće i Nikola i ja.
Okačili smo ih na lijevo rame.
I plivali tako goli.

Kako je to samo veličanstven osjećaj.

Ubila sam oko na stijeni do 9.
Do 10 obavili check out.
Otišli na Stradun.

Sjeli u Gradsku kavanu. Popili brzu kavu, potom i prosecco, dva, tri.
Gledali ljude. Ima ih kao…da ne kažem.
Sezona već uveliko počela.

Krenuli na aerodrom.
Za manje od sat stigli.

Čim smo došli u Beograd, otišli smo našoj drugoj kući.
Na butelju Deurića i porciju paste.

Tek potom i prvoj kući. Odmah sam stavila veš u mašinu.
Novi me put čeka za pet dana.

Nastavit ću ti pisati i od tamo.
Do tada planiram prati veš i odmarati od odmora.

Osip na dupetu mi je prošao.
I Nikoli je opet sve dobro tamo južno od pupka.