Otočki dnevnici, Korčula ‘23, dan prvi, I. dio

Dragi dnevniče!

Krenuli smo obali.

N. je inzistirao da joj dođemo kroz Bosnu.
Ja sam se nekoliko dana unazad kroz istu tu Bosnu vratila iz Splitsko-dalmatinske županije i nije mi bilo do ponovnog jahanja po krivinama i sporim kamionima.
On je inzistirao. A u ovoj je turi on na mjestu vozača, pa sam ja u ulozi suvozača prihvatila inzistiranje.

U trećem satu jahanja, aktivirala nam se rupa u želucu.
N. je htio sjesti na konkretan ručak.Pečenje, salata, pivkan.
Ja sam htjela usputni ćop sa neke benzinske.

Kompromis smo našli kad smo usred ničega, tik uz cestu vidjeli objekt na kojem sa svih strana blješte “pite ispod sača” natpisi.

Na improviziranom parkingu pita ispod sača nalazila su se vozila njemačkih registarskih oznaka. Unutar tih vozila, sve su naši ljudi.
Dijaspora, što se kaže.

Kupuju tamo po kilo bureka, dvije kile krompiruše. Kupusnjača se manje tražila.
Burek je smotan u zvrk, mali toliko da ti stane u dlan.
Takvog nam ga je i Vesna cijelo djetinjstvo pravila.

Odlučila sam pojesti četiri.

Dok nam je gospođa s druge strane vitrine pakirala bureke i za Nikolu sirnicu, sjetila sam se pitati možemo li platiti eurima.
Konvertibilnih maraka sam imala svega četiri.
Gospođa kaže da ne može.
Plaća se samo u KM valuti.

Ovo vam je sada pet maraka, - kaže.
Ju, imam samo četiri, odvadite marku! - govorim joj.

I istog se trena uključe ljudi iz tog prostora.
Jedan govori da uzmemo šta hoćemo, on će platiti.
Druga cura govori - evo marka, nije problem.

U meni se rodila neugoda.
Glupo mi je da nam neznani ljudi guzice časte.

Hvala vam od srca, ali zaista ne treba. - govorim svima.
Inzistirali su da doniraju za popunjavanje rupe u želucu isto koliko je i N. za taj put preko Bosne.

Trideset sekundi kasnije, našli smo se na drvenoj klupi s burecima, prsti su nam postali prekrasno masni, usta također.

Nepce je igralo čoček.

Kad smo u sebe stavili sve bureke, pojavio se još jedan čovjek koji nam je pružao petaka.
Ne petaka prstima, nego ogkruglog petaka, kovanicu, novac.
Govori da nema više ali da uzmemo i još se najedemo.
Oči su mi se napunile slanom vodicom kao u japanskim crtanim filmovima.
Ljudska dobrota nema cijenu.
A u Bosni je ima toliko da se može izvoziti i u druge države.

Petaka od njega nismo prihvatili.
Važno je imati mjeru.