Utorak - IZMEĐU ČETIRI ZIDA

Utorak je, mokar i siv.
Vjerojatno ni u Sarajevu nebo nije ljepše.
Danas sam odlučila ne izaći iz kuće.
Trebala bih, ali neću ni do kontejnera.
Smeće sam stavila na balkon da tamo smrdi do sutra.
Ja “smrdim” na kauču i krevetu.
Cijeli dan.
U miru svoja četiri zida.

I Aida svoj dan provodi između četiri zida.
Samo su događaji u njenim zidovima važniji i uzbudljiviji.

Neki dan mi je poslala tri, četiri poruke.
Glasovne.
A njene glasovne poruke nikad nisu poruke.
To su podcasti zapravo.
Stigli su mi u petak kad sam krenula s Nikolom na večeru, pa sam ih ostavila za poslije, da poslušam kad dođem doma.
U miru i s fokusom.

Takav je naš odnos.
Nijedna ne očekuje instant odgovore.
Nekad prođe iks na entu dana dok si ne vratimo poruku. Nema tu nikakve ljutnje.
I to je jedna zdravost, odraslost i svetost u prijateljstvu, ako mene netko pita.

Između mojih zidova danas nema ništa značajno osim ponosa na Aidine.
Cijeli dan mi navire u naletima.
Zapuhne me svako malo kao ovaj dim cigarete koji mi u stan dolazi iz komšijinog aspiratora.

To je također važna stavka zdravih odraslih odnosa.
Osjećati ponos za tuđe uspjehe.

Meni je izostao od mnogih od kojih sam očekivala, prošlog tjedna kad sam primila Elle nagradu.
Dobila sam aplauze najbližih i dalekih, ali od onih malo daljih od najbližih, ne.
A očekivala sam.
Dobro je rekao Shakespeare, očekivanja su uzrok svih glavobolja.

Aida danas otvara izložbu.
Između četiri zida.
S temom nasilja u partnerskim odnosima.

Izostat će iscenirane fotografije, našminkane modrice i sve to već očekivano.
U prostor je postavila neke kutije.
U njima su istinite priče o proživljenom nasilju i fotografija koja ih prati, poprilično “ezoterična”, rekla bih.
I ako želiš vidjeti priču, moraš ući u kutiju, IZMEĐU ČETIRI ZIDA!

Kako je to samo genijalno.
Izložba o nasilju bez ijedne očekivane modrice.
Jer modrice zapravo najmanje bole.

Od nasilja boli dostojanstvo, integritet i samopoštovanje.
Nasilnik te dobro nabuba u te centre.

Aida je večeras otvorila izložbu!

Ponos i ja smo legli u krevet.
U njemu ćemo ostati do jutra.
Sad kombiniram kad ćemo se spustiti do Sarajeva.

Do desetog moramo svakako.
Dok izložbu ne zatvore.

(fotografije sam ukrala sa instagrama, potpisuje ih Jasmin Agović)