Ponedjeljak - NIŠTA

Danas sam imala termin za ultrazvuk.
Napipala sam, ima desetak dana, na desnoj neku kvržicu.
Na pregled nisam išla otkad je umro dr. K.
Umro je jadan brzo i rano.
Pojeo ga rak.

Sjećam se kako me mama tjerala kod njega na te preglede.
Bili su njih dvoje baš dobri.
A meni se uvijek gadio onaj hladni gel kojim mi dr.K namaže jednu pa drugu sisu.

Gadio mi se i danas.
Rekla sam doktorici, hvala bogu pa su sise samo dvije.
Ne bih podnijela da mi to brljate četiri, pet puta.
Ona se nasmijala.

Kod te sam doktorice prvi put.
Nikad joj ne bih došla da dr.K nije otišao s ovog svijeta.
Ali jebiga, odnijeo ga rak.
Kao i moju mater za koju me danas ta nova doktorica pitala.

Mama vam je imala karcinom?
Jeste, kažem joj.
S koliko ga je godina dobila? - pitala me dok sam ležala golog torza s obje ruke ispod glave.

I ja se nisam mogla sjetiti.
Ni kad je Vesna dobila prvi rak.
Ni koliko je s tim govnetom u sebi još živjela.

Krenula sam vrtiti po hodnicima trauma moje glave, iz oba oka su mi krenule suze, pa se slile u uši.

Osjećala sam se iznimno glupo.
Nisam vadila ruke ispod glave, niti sam njima brisala suze.
Nisam im htjela dati nikakvu pažnju.

One su se slijevale u oba uha, a ja sam se trudila da doktorica koju vidim prvi put ništa ne primjeti. I ako ih primjeti da misli da su to one suze bez dubine i pozadine.
One koje niknu kad recimo gledam film naslonjena na jastuk, pa mi krenu s kraja oka.

Ležala sam na leđima, mokrih ušiju i golih sisa.
Nepomično.
I samo rekla da ne znam s koliko je mama dobila rak.
Umrla je na 55. rođendan, to znam.

Doktorica više o mami nije pitala.

Rekla je da mi u tkivu nije našla ništa.

Po ništa sam i došla, uzvratila sam!
Baš to sam htjela! Ništa!
Apsolutno ništa!

Kvržica je benigna, kaže.
A zbog genetske preopterećenosti morate na šest mjeseci dolaziti na preglede, nastavila je, kao da mi za budućnost sluti nešto.

Nemojmo pretjerivati, rekla sam joj s osmijehom, obrisala svoje gelom namazane sise i izašla žurno nazvati svoja dva SOS poziva.

Oboje su odahnuli.

Kvržica je ništa!

Idemo sad na fini ručak u čast tog ništa!
Krećem iz kancelarije, rekao je N.

Od nagrada i prošlotjednih povoda inih naj mi je važnije bilo proslaviti današnje NIŠTA.

Previous
Previous

Utorak - IZMEĐU ČETIRI ZIDA

Next
Next

Na livadi čopor