Rome alone - SUMMA SUMMARUM

Sljedeće sam dane provodila sjedeći na suncu.
Grijalo je terase do 17 Celzija.
Jela sam i pila, pa hodala, pa opet sjedila.
I tako u krug, svaki dan, cijeli dan.

Udvarača je bilo pregršt.
U nekom sam trenutku počela misliti da se zovem Bella. To je prijalo egu.

Džordžklunijevsku glavu više nisam vidjela.
Svjesnim izborom.
Večer nakon četverosatnog druženja, htjela sam opet poći na “mjesto zločina”, na čašicu, dvije, tri, ali sam odustala.
Znala sam da bi moje ponovno pojavljivanje njemu bio signal da želim praćenje do hotela.
A po to nisam došla.

U Rimu je izazov zadržati gaće.
Od tolike potentnosti i komplimentiranja, bezmalo same počnu padati.
Srećom, ako stojiš s obje noge na zemlji, one se ne mogu skinuti lako.

Došla sam u Rim iz svog januarskog jada.
Iz jame preispitivanja u koju sam nakon rođendana upala.
Rimu sam došla s koferom sumnji i zaraznih misli koje su mi penetrirale mozak, s idejom da ću u drugom mikrosvijetu i vlastitoj tišini bolje čuti sebe.

Znala sam da mi solo putovanje treba, a nisam mogla zamisliti koliko će mi značiti!

Kad misliš da je tvoj mikrosvijet cijeli svijet, u problemu si, Nina često zna reći.

Zato je bilo čarobno i iscjeljujuće odletjeti iz svog i biti sama u drugom.
U tom drugom muškarci još uvijek prilaze ženama, komplimentiraju, zaustavljaju na ulici, šalju pića, nude praćenja i potencijalnu razmjenu tjelesnih sokova.

Rim me reanimirao, ubrizgao potentnost i probudio libido koji je poput medvjeda dugo spavao zimski san.

Kad sam se vratila, na ručak sam krenula u suknji čiji otvor na lijevoj nozi seže visoko do gaćica.

Nikola me u restoranu čekao s bocom prosecca na stolu.
Podijelila sam s njim rimska iskustva.

Malo si ti taj Rim platila koliko sam ja dobio, rekao je kad smo došli kući.