Četvrtak - STOLICA
Pošla sam pisati o večerašnja dva gin tonika s Nikom i Đikom, ali su mi crijeva zavijala kao Ćana kad je iz onog kamiona, dolazeći na svadbu pjevala zdravo svima, pa sam ostavila pisanje i došla u kuhinju.
Ništa suvislo ne može na nastati iz praznog želuca.
Dok sam čekala da mi se skuhaju edamame (usrećila mi se crijeva, usrećila se u pizdu materinu), uzjahala sam polja instagramska.
Skrolam amo tamo, svi očekivano prelijepi.
Picnuti, sretni, glancnuti.
Kako je jednom u svom tekstu rekla Bepa - “pornografija istosti”.
Skrolam dalje i vidim Anu.
Nahranila sam se, ne trebaju mi više ni edamame!
Anu znam iz prošlog života.
I njenog i mog.
Ona je fotografkinja, talentirana mlada žena, estetski inteligentna, kako kaže Vendi.
Nerijetko se sretnemo kad idem s treninga, na trening.
I Anina je mama prerano otišla.
Kad se sretnemo, nekad ju uz “šta ima, kako si” pitam i kako joj je tata.
Znam zašto pitam.
Pravilo nije, ali čini mi se, kad ženi umre muž, žena nekako ide dalje.
Kad mužu umre žena, muž vene.
Nije važno zašto mi se tako čini.
Ovo što sam večeras na Aninom komadu online neba vidjela, raznježilo me, ugrijalo, proželo milinom.
“Moj tata je fantastičan majstor.
A to je danas tako teško pronaći.
Preko 40 godina pravi sve i svašta od metala i inox-a.
Sređivao je čitave kuće, tržne centre, pravio ogromne konstrukcije.
E, ja sada želim da mu malo olakšam život i da krene da pravi sjajne komade nameštaja!
Lakše za izradu u njegovim godinama i da ga manje boli kičma.
Ja sam mamu izgubila pre 2 godine. Odjednom. Niotkuda.
Ovog čoveka planiram da sačuvam što više mogu.”
Ana je dala tati posao u ruke, finiji i nježniji od onog koji je godinama unazad radio i tata je stvorio stolicu, prvu u nizu.
Kaže Ana da je ideja potekla od njenih čestih lutanja po Pinterestu, gledajući komade nameštaja koje nije mogla pronaći ovdje.
Tata je napravio stolicu, Ana njemu i fotografije i instagram profil.
Usudit ću se reći da mislim da stolica zapravo nije nastala iz potrebe za stolicom.
Guzica se može staviti gdjegod.
Stolica gospodina Tome nastala je iz čiste ljubavi kćeri koja danas ima jednog roditelja.
Jedva čekam sutra da se Nina probudi, da s njom uz prvu jutarnju podijelim Aninu priču.
Nina će razumijeti.
I ona je u prethodnih sedam godina našem tati često pokušavala biti Ana.
(fotografije sam ukrala od Ane)
