Otočki dnevnici, Lastovo - VJEČNI STAN

Dragi dnevniče!

Zvijezde sinoć nismo dočekali.
Želju je nadjačao umor.
Ali smo umjesto njih, u devetosatnom dubokom i čvrstom snu vidjeli i boga i anđele.

Na uranak nas je gladne i odmorne dočekalo sunce i zvuk valova koji udaraju od mol.
Mene i milijun mailova, koje sam izignorirala kao što ignoriram jaje i ananas na pizzi.
…
Na putu do Skrivene Luke vidjela sam groblje.
Nikolina se noga nije htjela s gasa prebaciti na kočnicu.
Žurilo joj se na plažu i na ručak.

Moja je htjela prošetati grobljem.
...

U Skrivenoj Luci u restoranu Porto Rosso izjeli smo veoma fin crni rižot i ispili značajnu količinu rukatca, domaće i autohtone vinske sorte.

Tik poslije ručka, Nikolina je noga opet počela cupkati.
Sad joj se išlo u uvalu Lučica.
Mojoj se ostajalo uz rukatac.
Ali sam bila raspoložena za ispunjavanje želja.
...

Na putu do Lučice, zamolila sam Nikolu da nogu ispred groblja stavi na kočnicu.
Noga je to i učinila.

U stogodišnjem partnerstvu naučiš mnogošta o drugoj osobi.
Tako ja znam da prazan želudac gospon Nikole neće podržati moje grobarske pohode.
Ali će mi pun ispuniti sve želje.
...

Izašla sam iz auta.

Mala kapelica u sredini, s desne i lijeve strane spomenici.
Put koji do kapele vodi okružen je palmama i čarobnim drvećem.

Gledala sam pomno i dugo u svaki spomenik.
Ispod teških betonskih ploča nalaze se osobe rođene davno.
Neke čak tisuću osamsto i neke.
Računam da im nisu živi ni potomci koji ih pamte.
Od njih su ostale samo kosti i imena na nadgrobnim pločama.

Razmišljala sam kakav su život ti umrli živjeli.
Kakvi su ljudi bili.
Jedna se gospođa zvala Slava.

Kako čarobno ime.

Gospon Antun na spomenik je preminuloj supruzi Mariji napisao
"Draga Mare, postavljam ovaj poklon - spomenik
Tvoj suprug Tonko"

Osjetila sam ljubav i žal u toj rečenici.
Živio je bez nje još 12 godina.

Na tamo dvadeset osmom spomeniku pisalo je "Sestri Kati podižem vječni stan."

Vječni stan!

Kakva snažna sinatgma.
Nemjerljivo bolji naziv nego spomenik ili ne daj bože, grob.

Vratila sam se u auto.

Nikolina je noga stisnula gas.
Nastavili smo put Lučice.
Navečer je stigla nevera.
Kiša je nezaustavljivo padala. 

Pred san sam razmišljala o smrti, nezaobilaznom trenutku svakog života.
Nikolu ona plaši.
Mene više nimalo.