SIRO - reparacija, regeneracija, renovacija

dan prvi

moja je baba mladost provela čuvajući ovce
pa je kasnije u starosti imala svinje
hranu im je spremala u velikoj bijeloj kanti od jupola
trpala je u tu kantu sve što bi na tanjurima nakon svakog obroka ostalo
onda bi taj bućkuriš zalila vodom, promiješala dugačkim drvenim štapom i svinje su imale svoj obrok

gadio mi se taj napoj
čudo živo kako mi se nikad nisu gadili ni kulen ni pršut

al' to ti je, čovjek je nerijetko satkan od dvostrukih mjerila

posebno onda kad je nesvjestan i mali

...

ja se prema sebi od maja ponašam kao baba Iva prema svinjama onomad
trpam u sebe štogod i kadgod
pa umjesto vodom, zalijevam vinom

bez promišljanja, čak i bez grižnje savjesti

dva mjeseca takvog ponašanja kasnije, osjećam se baš kao svinja
tako si i izgledam
oni koji me vole kažu da pretjerujem

niste vi u mojoj koži, opetovano im ponavljam

neki dan sam naglas rekla da si više nikad neću dopustiti ovakav svinjizam
pa pojela Čakijevu pljeskavicu s puno tucane ljute i poslije posljednjeg zalogaja bukirala let za Crnu Goru

...

u maju, kad su mi se pretjerano otvorile dizne
svoja je vrata otvorio Siro hotel
smješten u Boka Place kompleksu, u bliskom susjedstvu dobro znanog PortoMontenegra, SIRO nudi, kako kažu, revolucionarni koncept utemeljen na pet ključnih stupova: prehrani, tjelesnoj aktivnosti, snu, oporavku i mindfulnessu

kročila sam u njega sa svoja dva papka
otvorena da saznam šta ću od takvog, potpuno drugačijeg od svakog mog dosadašnjeg odmora, dobiti

jel mi bilo čudno kad su me na vratima umjesto pjenušavim vinom ponudili detoks vodom, jeste
jesam li im uz hvala rekla i da me galon iste ne bi detoksicirao, jesam 

čašu te svete vode kasnije, uronila sam u iskustvo

počela sam s popodnevnom dremkom na preudobnom termoregulacijskom madracu
na njemu nema znojenja, kažu
ja se svakako u krevetu ne znojim, ima već dosta vremena,
nego nije to sad tema

tko je na obalu došao spavati, pitali bi se ljudi
e ja sam ta!

poslije petnaestak minuta REM faze sna
sa svog četvrtog spustila sam se na prvi kat u, kako ga zovu, recovery lab

tamo sam 20 minuta provela u renovaciji sebe u horizontalnom položaju u red light therapy mašini 

dok sam iza zatvorenih očiju vidjela crveno svijetlo koje mi regenerira i ambalažu u kojoj hodam svijetom, a i njen sadržaj, razmišljala sam o Vesninoj red light Zepter lampi koju nam je cijelog djetinjstva brižno držala iznad uha kad bi ga napale snažne boli

otkad tu bol nisam osjetila, pomislila sam, pa se malo pomakla s mjesta

...

evo me kao novorođenče, rekla sam ljudima na recepciji nakon tretmana
hehe, svi smo se nasmijali

prošetala sam potom kroz pod konac picnutu, stotinjak kvadrata veliku hotelsku teretanu i obećala sebi - nikad više nećeš biti ovakvo prase

i obećanje neće biti ludom radovanje

...

evo me sad na večeri, poslije kinoa salate pijem drugu čašu Ott rosea
rose se pije samo na crnogorskoj obali, to je neko moje izmišljeno pravilo

treću neću naručiti, jer ću poslije treće zaboraviti koliko je udoban krevet i da su odmorna jutra najljepši dio dana

....

dan poslije prvog

jesam li sinoć nakon dvije čaše otišla u krevet?
pa kakva su to pitanja, znamo se valjda
moj se FOMO u Crnoj Gori posebno razjarca, pa se ponaša kao tinejdžer onomad kad bi pronašao tatin Smokvin list

kako pametniji uvijek popušta, ja se s njim nisam htjela boriti, nego sam mu se prepustila

gdje sam noć ispratila i nije za neko prepričavanje

u ponoć i pol horizontalno sam se postavila u udnobnost svog kreveta i zaspala snom pravednika 

...

isti taj FOMO probudio me u zoru, ne svježu poput jutarnje rose kakva sam htjela biti
ali punu volje da još jedan dan radim uglavnom ništa 

jutro sam počela vođenom meditacijom koju je moguće dobiti kroz dva klika iz televizora svake sobe
nekoliko minuta kasnije, pustila sam glasno pjesmu,
pa potpuno van ritma po sobi počela skakati kao kengur

(Dolores - Diskonekt.mp3 ako netko pita)

bilo je to sjajno zagrijavanje za pilates na koji sam stigla u deset
poslije njega, u jedanaest i pol legla sam na masažu

masaža me relaksirala toliko da me poslije viljuškarom s masažnog kreveta trebalo prebaciti u sobu
hvala stručnim rukama jedne Lenke

prvotni plan je bio i da dva sata provedem na SUP-u
ali planovi su tu da se mijenjaju
pa sam umjesto stajanja na SUP-u
opet ležala u udobnom krevetu

došla sam ovdje odmoriti i spavati dugo i često,
potrebno mi je to koliko i novorođenčetu mama, ali...
đava nikad ne spava...

stigla je ponuda koju nisam mogla odbiti 

...

sa termoregulacijskog madraca uskačem na nemirno more, bura puše toliko da gliser skače kao ja uz pjesmu jutros, tjera me da preispitujem i život i odluke 

iako se činilo da ću vidjeti svetog Petra, Boga i anđele,
na drugoj strani našla sam Vanju, Dragu, Jelenu i Todora

bilo je to radosnih 30ak minuta susreta, popraćenih sa dva nazdravljanja poslije kojih sam pojurila natrag u SIRO kako bih stigla na u 8pm utefterenu večeru

kako je ta noć završila, opet nije za prepričavanje

...

dan poslije drugog

dva benedikt jajca sa holadezom,
jedan sok od cijeđene jabuke i malo kofeina kasnije uputila sam se na sat vinjasa joge

obzirom da mi je mozak u leru, ispostavit će se da je joga bila u osam, a ne u deset u koliko sam po nju došla

nije me taj propust puno pogodio
vratila sam se u sobu na samostalno pilates razgibavanje 

a potom sjela u restoran na čašicu razgovora

...

u dva me čekao vozač
do aerodroma smo stigli kao Bolt do cilja, brzo dakle

let je, očekivano, kasnio
ljudi su negodovali, meni ništa nije smetalo
dok su ovi koji negoduju čekali da se popnemo među oblake, ja sam na svom već bila

SIRO mi je pružio veoma potrebnu regeneraciju, reparaciju i renovaciju

zato mu hvala iz dubine mog renoviranog bića