Rome alone - NEDONOŠČE PREDVEČER

Četvrti nisam uzela.
Treba znati kad stati.

Po četvrti sam sjela sada.
Dok na njega nisam stigla, hodala sam lagano i dugo.
Isprva sa upaljenom navigacijom.

A onda sam osvijestila da gledajući u nju ne vidim ništa oko sebe.

Ugasila sam ju i nastavila slušajući unutarnji kompas.
Hodala sam toliko da su se ona tri prethodna nulirala.
Ovaj se sad zapravo računa kao prvi.

Izabrala sam ga popiti u vidno turističkom mjestu nasred Navone.

Da sam se zajebala shvatila sam čim sam čula “naš” jezik sa susjednog stola.
Ne kaže se uzalud da te uvijek stigne ono od čega bježiš.

Ispostavit će se da jedna od četiri osobe za tim stolom prati moje postojanje na mrežama, tako mi je rekla kad smo si pružile ruku.
Kulturna cura, ime joj je Jelena.

Ona i ostatak ekipe digli su sidro, a svoje je za moj stol spustio konobar.

Simpatičan dečkić.
Izgleda kao da ga treba instalirati na sisu.
Kao nedonošče.
Mlad je, sladak i uporan u namjeri da idemo u noć kad završi s poslom.

Kad mi je od uličnog ružara jedna stigla na stol, a poslao ju je konobar, shvatila sam da sam najebala.

Romantično nedonošče postajalo je sve navalentnije, kao dijete kad želi igračku, pa sam tražila račun i napustila muvanje osuđeno na ništa.

Krenula sam u krevet, ali sam s puta skrenula, pa u hotel stigla cca četiri sata i pojma nemam koliko prosecca kasnije.

…