Otočki dnevnici, Lastovo - KUNEM TI SE BOGOM

Dragi dnevniče!

Dani postaju dani mrmota, sve je repeticija, gdjegod pođeš vidiš istost.
U isto vrijeme isti ljudi na istim mjestima.
Ćaća mi piše neki dan, - od tih osamsto stanovnika koliko Lastovo broji, sve ćeš ih u dva dana upoznati.

Nije daleko od istine.

Rano ujutro susrećemo se u jedinoj trgovini u selu.
Tu vidiš i konobara i poštara i taxi vozača.

Ispred male crkve oko osam sjede bijele glave, a u podne na njihovo mjesto dođu djeca.

Saznajem neki dan da ih u školi ima tridesetak, ne u jednom, nego u svim razredima.

Djeca kulturno pozdravljaju svakog koga susretnu, pa i onog koga vide prvi put.
Tako su i meni već prvog dana vikali "Bok, bok, dobar dan".

Sjedim neki dan pokraj njih, tu na klupici ispred crkve, učiteljica ih je ranije pustila iz škole, kažu.

Dva klinca se naganjavaju.
Jedan goni drugog da ga ubode u dupe nekim dugim oštrim listom.
Ovaj koji je gonjen govori - Neeemoj, neeeemoj!
Gonič kaže - Đođi, evo dođi, neću te, kunem ti se Bogon!
Gonjeni uzvraća - E to onda ne smiš prekršit!
I naivac dođe do goniča, a ovaj mu u dupe zarije oštri list.

Tog malog nisu učili da se Boga treba bojati, mislila sam.

…