ROK TRAJANJA

Imala sam u adolescenciji prijateljicu koja je svaki svoj rođendan preplakala.
Grozila se godina i odrastanja.

Ja sam, s druge strane, rođendane jedva čekala, a o svojim godinama nebrojeno puta lagala.
Kad sam na Jadranskoj obali imala sedamnaest, svima koji su pitali govorila sam da imam dvadeset i jednu.
S dvadeset i jednom sam imala dvadesetpet.
A s dvadesetpet, brojka je bila dvadeset i osam.

Lagala sam jer su me sve te, od mene nekoliko godina starije ekipe, u kojima sam se znala naći i čiji sam bila ravnopravan član i sugovornik, kad bi saznale koliko godina imam, vazda stavljale u ladicu “a jao, pa ti si mala, nemaš ti pojma”.

A pojma sam vam imala dok niste znali prije koliko me godina mater donijela na svijet.
Ma nemojte!

I tako sam, da bih izbjegla neizbježni i za mene tada degradirajući “nemaš ti pojma, mala” scenarij, počela lagati za godine.

Ulaskom u tridesete s tim sam lažima prestala.
A od tada me više, malotko za godine i pita.

…

Neki dan sam se našla u ginekološkoj ordinaciji.
Na onoj stolici koja budi nelagodu, sa obje noge pozicionirane ka nebu.

Ginekologinja s kojom do tada nisam imala susret, sjedila je direkt ispred moje nage južne hemisfere i postavljala uobičajena “tehnička” pitanja.
Kad je bila posljednja menstruacija, jesu li redovne i koliko su obilne.
Odgovarala sam kao na kvizu u kojem vrijeme odbrojava, brzo i točno.

A onda me, dok se s hladnim metalnim vaginalnim spekulumom spremala da izvrši PAPA test, gledajući direkt u moju, a ne u mene, pitala: KOLIKO VI IMATE GODINA?

Odgovorila sam istinom.
Ona je potom, i dalje gledajući u moju, ne u mene, nastavila sa: JESTE LI RAĐALI?

Dobila je opet istinit i neafirmativan odgovor.

”PA JEL PLANIRATE?” - čula sam potom.

Nelagodu kojom sam bila obuzeta, pokušala sam po navici obojiti humorom, pa joj rekla - jel vas to moja tetka zamolila da pitate hehe?!

Ona, nezainteresirana i za tetku i loš pokušaj humora, s moje je digla pogled na mene, pa nastavila - pitam vas ako planirate, da vam pomognemo, ipak ide trideset i peta, razumijete.

…

Na putu do auta, razmišljala sam o godinama.
Nije važno koliko ih imaš, nego kako se osjećaš, govore svi koji su ih skupili dosta.

Potpuno se slažem!
Ja se osjećam sjajno, nego mi je šokantno osvijestiti ovaj njen reproduktivni rok trajanja!

…

Poslije ginekološkog iskustva, opetovano razmišljajući o roku, svratila sam napojiti dobro žedan auto. Na benzinskoj osim mene nije bilo nikoga.
Gospodin u INA uniformi izašao je da mi natoči gorivo.
Pošla sam mu reći da mogu sama, ali sam se ugrizla za jezik.

Dok su litre dizela pojile žednog, a ja na sebe ogrtala sako koji sam nakon ginekologije šuknula na stražnje sjedalo, gospon reče kako mi je divan auto.
Hvala vam, fino služi, uzvratila sam čisto eto da nešto kažem.
Pa on nastavi: “Stvarno je krasan. Baš za prave gospođe! Ja nagovaram punicu da kupi isti!”

Pedeset eura i ne znam koliko litara kasnije, krenula sam svojim putem razmišljajući šta je u obiteljskim konstelacijama punica.
Nikad mi ti nazivi nisu bili kristalno jasni.
Kad mi je brat Google objasnio da je punica mama od supruge, doživjela sam još jedan šok.

Možda je vrijeme da opet počnem lagati za godine?!
Unazad!